Ko zna zašto je to dobro…

Otišao. Razgledao. Dopalo mi se. Napravio grešku u koracima (aktuelna su ta svjetska prvenstva u košarci, pa da se poslužim tom terminologijom). Dobio izbor – strani papiri sa svakodnevnim psihičkim terorisanjem ili povratak u vukojebinu al’ sa sačuvanim živcima. Spakovao se. Vratio se. Zaposlio se nakon 3 dana po povratku. Tamo mnoge nisam razumio ali mi je sve bilo jasno. Ovdje sve odlično razumijem, ali mi apsolutno ništa nije jasno.

Da li sam dobro postupio? Jebem li ga, ne znam…

Da li bih opet? Bez razmišljanja!

Turistički vodič – Prevoz i snalaženje u Beču, prvi dio

Beč! Glavni grad Austrije. Suvišno je trošiti redove i habati tastere na neke opšte podatke o tom gradu. O Beču se sve zna, a i ako se ne zna tu je Sveti Google da priskoči u pomoć. Ja bih o iskustvima i savjetima, o onome što nećete naći u turističkim brošurama, mada će neki redovi malo i ličiti na standardne turističke reportaže.

Dakle, zašto Beč? Pored svih njegovih atrakcija, prvo što mi pada na pamet je to da prevoz do ove evropske metropole nikada nije bio jeftiniji, pa tako, ako se odlučite na putovanje autobusom, koje će trajati između 8 i 10 sati u zavisnosti od prevoznika, za povratnu kartu treba izdvojiti oko 50 €! Ako idete u sopstvenoj režiji, kada ste u Beču nemojte koristiti taksi usluge – start je povišen na 3,80 € i budite sigurni da ćete na cilj stići mnogo dužim i zaobilaznim putem. Odlučite se za Wiener Linien, gradsko saobraćajno preduzeće grada Beča. Gdje god da se nalazite budite sigurni da ćete, u samo 50 metara, naići na autobusko ili tramvajsko stajalište ili na stanicu metroa – popularni U-Bahn. U svakom U-Bahn-u iznad vrata ćete vidjeti, vrlo korisnu i što je još važnije veoma jednostavnu, mapu metro linija, koja će vam, uz mapu Beča, pomoći da vrlo brzo pronađete željenu destinaciju.

Jednokratnu prevoznu kartu (Fahrschein – faršajn), koja važi za sve tri vrste prevoza i koja traje sat vremena, možete kupiti u skoro svakom prodajnom objektu Tabak, U-Bahn stanici na automatu za karte ili u tramvaju (Straßenbahn – štrasenban) na automatu po cijeni od 2,10 €. Prevoznu kartu možete kupiti i direktno kod vozača autobusa (ili vozača tramvaja, u slučaju da je iz nekog razloga automat za karte pokvaren) ali za iznos od 2,20 €. Jednokratna karta kupljena na automatu u tramvaju je već otkucana, dok sve druge karte za jednokratni prevoz morate sami otkucati.Važno je napomenuti da praznu kartu možete otkucati u samom tramvaju ili autobusu, na istom takvom automatu, dok u U-Bahn-u to nije slučaju. Ako se prevozite U-Bahn-om , kartu morate kucati prije nego što uđete na same perone, na mjestu predviđenom za to. Odlučite li se za duži boravak (recimo duže od 3 dana) u ovom divnom gradu, opcija koja se najviše isplati je kupovina sedmične karte (Wochenkarte – vohenkarte), čija je cijena 15,80 €.

Šta god radili, potrudite se da, ako se prevozite nekim od navedenih prevoznih sredstava, imate kod sebe otkucanu kartu za prevoz. U slučaju da budete uhvaćeni od strane kontrolora, koje nećete prepoznati sve dok ne bude kasno jer se maskiraju u nas obične smrtnike, dobićete kaznu za voženje na crno u simboličnom 😀 iznosu od 103,00 €. Sa kontrolorima nema pregovora. Šta god pokušali da kažete u 99% slučajeva neće vrijediti (osim u onih 1% ako je kontrolor mlađa osoba muškog pola, a vi ste zanosna plavuša sa izraženim oblinama – mada može i u slučaju kontrolorke jer je Beč grad bez predrasuda u kojem se poštuju različitosti). Rok za plaćanje kazne je 3 radna dana, a u slučaju neplaćanja predmet preuzima inkaso služba dok se iznos povećava na 265,00 €. Ako ste turista koji planira da u Beču provede neki duži period ili ako dolazite uskoro ponovo, takvu uvećana kaznu možete platiti u dvije jednake rate sa razmakom od 90 dana. Provjereno iz prve ruke. 🙂

Odlučite li da kartu kupite u Tabaku, koji ćete lako naći po jasno istaknutom znaku, treba da znate da je radno vrijeme istog od 06:00 do 18:00 radnim danima (uz uobičajenu pauzu –  oko 13:00), a subotom od 06:00 do 12:00. Nedeljom Tabak ne radi, sa izuzetkom Tabaka na Prateru (stanica Praterstern U-Bahn linije U1 i U2) i  Hitzingu (U-Bahn linija U4). Osim ugostiteljskih objekata, nedeljom skoro ništa i ne radi u Beču, tako da je potrebno razmišljati na vrijeme!

Oko strogog centra Beča, 1. Bezirka (okruga) ide Ringstrasse, kojom saobraćaju tramvajske linije 1 i 2, a dobrim dijelom i linije 71 i D, kao i Vienna Ring Tram, tramvaj namjenjen turističkom razgledanju. BIlo kojom od ovih linija lako se stiže do Heldenplatz-a, kojim dominira dvorac Hofburg , u kom je smještena i Nacionalna biblioteka Austrije, čiji član možete postati, za samo 10-ak minuta, plaćanjem godišnje članarine u iznosu od 10,00 € uz važeći dokument sa slikom. Zašto platiti godišnju članarinu? Zato što se više isplati nego dnevna propusnica, mislim da je razlika u samo par evra, a osim toga možda planirate češće posjećivati Beč, pa možda neko dođe u iskušenje da nešto stvarno i pročita. Ako ništa drugo, tu su dnevni listovi sa Balkana koji uredno pristižu.

Vratiću se na Ringstrasse, a o još nekim zanimljivostima Hofburga nešto kasnije. Nasuprot Heldenplatz-a, sa druge strane Ringa, smješten je Maria-Theresien Platz, koji okružuju Naturhistorisches Museum (Muzej prirodne istorije) i Kunsthistorisches Museum (Muzej istorije umjetnosti), a u čijoj neposrednoj blizini se nalazi i Volkstheater (Narodno pozorište) do kojeg možete stići na ovaj način ili U-Bahn linijom U3, stanica Volkstheater. Nastavite li preko Ringstrasse, tramvajskim linijama 1,2,71 ili D, a možda i pješice što je varijanta koju najtoplije preporučujem, dolazite do austrijskog Parlamenta. 

U-Bahn stanica na Karlsplatz, je još jedna odlična polazna tačka na kojoj se sijeku tri linije metroa – U1, U2 i U4. Za samo minut pred vama će se, u punom sjaju, pojaviti zdanje Državne Opere – Staatsoper. Od Opere se pruža pogled na najpoznatije bečko šetalište Kärtnerstrasse, koje se proteže do Stephansdom-a na Stephansplatz-u, u čijoj je blizini i istoimena stanica linija U1 i U3. Lijevo od Kartnerstrasse, iza Opere a pored Hotel Sacher (poznatog po čuvenoj tori), može se doći ponovo do Hofburga, kroz Burggarten a kraj Kuće Palmi (Palmenhaus) i Kuće Leptira (Schmetterlinghaus).

Pošto sam se umorio od kuckanja, a s obzirom na to da planiram i nastaviti u nekom narednom postu, pomenuću samo još jednu zanimljivost. Upravo tu iza Kuće leptira, skrene se desno pa zatim odmah lijevo, pored samog dvorca Hofburg i dolazi se pred jedna velika i neugledna metalna vrata. Mene je, iskreno, najviše podsjećalo na konjušnicu pa nisam imao želju da ulazim unutra. No ipak, na insistiranje prijatelja, odlučih da otvorim vrata i, na moje veliko iznenađenje, otkrih da je tu smještena velika i lijepo uređena menza. Izbor jela nije veliki i unaprijed je određen – topla supa i dvije mogućnosti za glavno jelo, vegetarijanska i “normalna”… Komplet obrok (supa i glavno jelo) koji je jako ukusan i obilan košta svega 6,70 €.

Mahlzeit!

De si, b(l)oze!

Sasvim slucajno, ali ipak necim izazvano, odlucih se za povratak blogovanju. Ne vadim se na izgovor “nema se vremena”, vremena se uvijek nadje. Za sve. U poslednje vrijeme grizem vise nego sto mi, moji skromni, kapaciteti dozvoljavaju. Pokrivam krovove a plasim se visine. Uporno, kao mazga, postavljam radove u Photoshop-u i Illustratoru na brojne freelance sajtove, a sve u nadi da privucem potencijalne musterije. Jos upornije mi administratori tih i takvih sajtova odbijaju ponudjeni materijal, bez ikakvog podrobnijeg objasnjenja, a tek poneki “prodje”… Odradjujem tromjesecnu “kaznu” do narednog povratka u EU. Da, jos uvijek podlijezem viznom rezimu, ali i to bi trebalo da se uskoro promjeni. Ako sve bude kako je planirano, krajem juna ili pocetkom jula izgovaram “Da” pred nekim od brojnih beckih magistrata. Desilo se iako to nisam planirao. Takve stvari se, valjda, i ne planiraju, samo te udari… Volimo se i postujemo, meni dovoljno! Gdje si sad, moj dobri Aleksa, da mi kazes “Ostajte ovdje, sunce tudjeg neba, nece vas grijat k’o sto ovo grije, grki su tamo zalogaji hljeba…”, ali da znas u sta smo se pretvorili ne bi ti, vjeruj mi, nikad palo na pamet da tako nesto napises. Sunce tudjeg neba odlicno grije! Price o tome kako se na zapadu ide iz kreveta na posao pa ponovo u krevet su price za malu djecu. Zanimljivo je kako se nas covjek, koji se snadje u inostranstvu, svojski trudi da ostalima, koji nisu imali te srece da odu tamo daleko, prikaze kako je tamo sve tesko… Konkurencija bato, a?! Bole malo ledja, istina, ali kada zaradis 100e za samo jedan dan, radeci od 8:00 do 16:00 i to onako “na crno”, prodje te svaka bol. Kakve su cijene pitate? 80% stvari kosta jednako kao i na napacenom Balkanu ili je cak i jeftinije. Alkohol je pristupacan, a cigarete su skupe. Skupa je i kafa u kafeu. Srecom, odavno vec nisam mislio o tebi, medju nama dani i godine lete, nikada te vise… Ooooop! Koci! Ne to, to je pjesma Mise Kovaca. Dakle, odavno vec ne konzumiram osvjezavajuce alkoholne napitke, kafu pijem pretezno u stanu, a cigarete motam, pa sam i te probleme rjesio. Nedostaje kvalitetan razgovor, bez uvrede za dijasporu koja jos nije savladala (a i ne trudi se da savlada) maternji jezik ili jezike, ali eto – tu je blog pa se i to moze nadomjestiti.  Tuzno je vidjeti mlade narastaje koji ne odrastaju na kvalitetnim TV sadrzajima kakve smo nekada imali. E, po tom standardu smo na istom nivou kao i gastarbajteri! Vidim da su za takve sadrzaje i nasa djeca jos uvijek uskracena. Bitno je samo da ti je sto veci! Neee, nije to sto ste pomislili. Ajfon ili Galaxy, mislim! Al’ dobro, kad moze umotana turkinja (nemam nista protiv ljudi iz Turske, samo dajem primjer) od 60 ljeta da se vozi U-bahn-om i igra igricu na Iphone 5 – sto ne bi i nasi klinci. By the way (RHCP), jel’ se turkinja pise malim ili velikim slovom… Never mind, svakako nisam ponio gumicu za cirilicu. Mislim da je dovoljno za prvi post, ponestalo mi inspiracije. Vidim tu neke drage ljude od prije, nadam se da cu vidjeti i neke nove… Ich bin wieder hier. Herzlich willkommen!